Neverovatno je da je ovaj zadatak tako težak. Da je uopšte postala tema kako upoznati sebe. Pa zar to ne bi trebalo da bude najnormalnija stvar na svetu? Da poznajemo sebe. Koga uopšte možemo reći da poznajemo, ako ne sebe?

Na žalost, živimo u takvom dobu da je poznavati sebe i biti autentičan jako teško. Gotovo nemoguće, osim ako uložimo ekstra trud u to da sebe upoznamo.

U neka stara vremena, ljudi su živeli drugačije. Živeli su pre svega sporije, imali su manje obaveza. Bili su više fokusirani na sebe same, svoju porodicu i najbliže okruženje. Takođe su bili više u kontaktu sa prirodom, jer ni gradovi nisu izgledali kako danas izgledaju.

Zašto je ovo sve važno i kakve veze ima sa samospoznajom, objasniću detaljnije u nastavku.

ZAŠTO NE POZNAJEMO SEBE I KAKO DO TOGA DOLAZI

Brzina života i navike koje danas društvo nameće, imaju direktne veze sa odnosom jednog ljudskog bića sa samim sobom. Žene su možda u još većem izazovu nego muškarci, zbog prirodnih stvari kao što je majčinstvo i svijanje porodičnog gnezda. To su samo dodatni zahtevi, koje svaka žena stavi pred sebe, pored svega što joj je društvo već nametnulo.

Dakle, pored prirodnih preferenci, kao što je da bude majka i domaćica, žena danas očekuje od sebe još puno toga. Ona očekuje da bude i uspešna u poslu, da bude zdrava i fit, da ima bar jedan hobi i naravno da bude posvećena supruga, ćerka, prijateljica itd.

Sve ovo zvuči fantastično, ali kada se uzme u obzir da jedan dan i dalje ima samo 24 sata, ta ista žena počinje sve više da žuri. Mora da juri kako bi stigla sve, jer stalno preuzima još jednu i još jednu ulogu na sebe. U toj žurbi gde ona ispunjava sve svoje uloge, koje je sama odabrala, ona takođe polako, ali sigurno preuzima i neke nametnute uloge. Te nametnute uloge dobija od društva, od bliskog okruženja, a da to i ne primećuje.

Vremenom ona u toj žurbi zaboravlja na sebe, svoje želje i potrebe. Ona nema kad da misli na sebe, jer ima još ovaj zadatak da završi, još ovu obavezu da precrta i još ono da ispoštuje. Kada tako živi već nekoliko godina ili ne daj bože duže, ona se kroz to vreme razvija, sazreva, stiče nova uverenja i preslaže svoje sisteme vrednosti. Sve to su tekući procesi koje ona proživljava, a da toga nije ni svesna. Njoj se život dešava i ona samo čeka vikend ili godišnji odmor ili neki slobodan dan da malo odmori. I kada dođe taj dan, ona uglavnom ide i završava ono što nije stigla do tad ili razmišlja šta sve treba sutra. To sve čini da njen život bude pun stresa i tenzije.

Najgore u svemu tome je što ona ni ne zna da može biti drugačije. Ona nije ni svesna da je to sve sama sebi napravila. Da je sve to izabrala. Njen život je samo rezultat svih onih stvari kojima je rekla DA. možda je mislila da tako treba ili mora, ali ona je ta – koja je rekla svemu tome DA. To niko drugi nije mogao umesto nje da uradi.

I šta sad? Ona je umorna, ne zna odakle da krene sa promenama. Nema poverenja da je moguće da uspori, a da sve bude ipak završeno.

Uticaj okruženja i vaspitanja na naš razvoj je neizostavna karika na našem putu samospoznaje. Naš odnos sa sobom zavisi umnogome od toga kako smo rasli, kako smo vaspitavani i kakvo nam je bilo okruženje.

Velika je razlika da li se naša ličnost uvažavala od malih nogu ili su nam pravila bila nametnuta. Da li smo imali pravo da postavljamo pitanja, ako nam nešto nije jasno. Ili smo bili ignorisani, jer smo “mali da razumemo”. Da li nam je dato pravo izbora od malena ili su naši roditelji uvek znali šta je “najbolje” za nas. Sve ovo zaista može biti iz najbolje namere i njihove nesvesti. Ali deca od rođenja imaju mnogo veće sposobnosti nego što se nakada mislilo. Tako da je segment odnosa roditelj – dete izuzetno uticao na naš razvoj, hteli mi to ili ne.

Neki ljudi tek u kasnom dobu osveste da i roditelji greše, da možda ponekad slažu ili da nisu savršeni. I tek tada može da krene preispitivanje svega što smo kao mali bili naučeni. Deca imaju u roditelje bezgranično poverenje i shvataju zdravo za gotovo sve što im oni kažu. To nekada stvori korisne mehanizme ponašanja za kasnije, ali može biti i obrnuto.

ZNACI DA NE POZNAJEŠ SEBE

Postoji nekoliko stvari koje jasno ukazuju na to da sebe ne poznaješ najbolje i da je potrebno da zastaneš i da se preispitaš.

Prvi znak i to sa uzvičnikom je da teško donosiš odluke. Nema tog horoskopskog znaka ili životnih okolnosti, koji ti mogu biti dovoljno dobar izgovor za neodlučnost. Jedini pravi razlog koji je po sredi je taj što u stvari ne poznaješ sebe dovoljno, pa ne znaš šta želiš.

Možemo zanemariti samo neki aspekt naše ličnosti, pa se neodlučnost može videti na jednom životnom polju, a može i na više ili na svim. Zavisi koliko smo se udaljile od svoje suštine.

Bitno je da ova tačka nije put bez povratka, već naprotiv. Ovo je momenat kada si osvestila da treba nešto da menjaš, kako bi bila srećnija i lakše išla dalje kroz život. Samo zamisli da imaš odlučnost na svakom koraku, kako bi tvoj život izgledao? Zar to ne bi bilo fantastično?

Drugi znak da ne poznaješ sebe najbolje je što je u tvom životu sve ok naizgled, a ti si nezadovoljna. Kada razmišljaš o svom životu, sve izgleda da je u redu. Bukvalno ne možeš da pokažeš prstom ni na jednu stvar koja je katastrofalna, pa da imaš razlog da budeš nezadovoljna. Opet sa druge strane ti nisi srećna i uopšte ti nije jasno zašto je to tako. Ne znaš šta te čini nesrećnom, a nisi ni sigurna šta bi te usrećilo. Šta god pomisliš da promeniš, polu si ravnodušna, u fazonu si može i ne mora. Ovo je sve znak da ne poznaješ sebe najbolje i da najverovatnije nešto u tvom životu nije u skladu sa tvojim najdubljim potrebama.

Ne voliš da budeš sama. Stalno smišljaš neke akcije koje uključuju druge ljude. Nije ti prijatno da sediš sama i ne radiš ništa. Nigde ne ideš bez društva, niti ti je to zanimljivo. Daleko bilo da putuješ sama ili da živiš sama. Čak iako živiš, stalno dozivaš neke goste ili ne provodiš vreme u kući. Prosto ti je nelagoda, možda osećaš i malo straha tada. Možda si sebi objasnila da si ekstrovertan tip, pa jednostavno više uživaš u društvu. Sve ovo ili deo, mogu takođe ukazati na to da ti nedostaje lep i kvalitetan odnos sa sobom. Kada smo dobro sami sa sobom, nemamo problem da smo nasamo. Čak uživamo u sopstvenom društvu, umemo da ugodimo sebi i ne zavisimo od drugih ljudi.

Teško ti je da se motivišeš da ostvariš ciljeve. Često može da nam se desi da ne možemo da se motivišemo kada ciljevi koje postavljamo nisu naši. To znači da su nam nametnuti od strane društva ili okruženja, a da mi to nismo ni primetili. Toliko smo podložni spoljnim uticajima, da čak ni ne primećujemo da pokušavamo da ostvarimo ciljeve, koji nam na najdubljem nivou suštinski nisu bitni.

Osećaš se zaglavljeno i zablokirano, jer ne znaš odakle da kreneš sa promenama. Čini ti se da se ništa značajno neće promeniti, kakvu god promenu da uneseš u svoj život. I zato samo vrtiš misli u krug i ništa ne preduzimaš. Nekako imaš osećaj da ti je sve svejedno.

Nisi sigurna ni šta bi želela od života, čak i kada bi mogla da biraš. Bukvalno sada da ti neko kaže možeš da izabereš gde želiš da živiš, šta želiš da radiš i koje hobije da imaš, ti ne bi znala da izabereš.

Više o tome na koji način možeš najbolje da spoznaš samu sebe možeš da pogledaš u mom You Tube videu.

ZAŠTO JE VAŽNO DA POZNAJEŠ SEBE

Sreća, zadovoljstvo i osećaj ispunjenosti, zavise direktno od našeg odnosa sa sobom. Životne okolnosti mogu da se menjaju, poslovi, partneri, prijatelji, ali naš odnos sa sobom je uvek tu. On treba da bude temelj našeg života.

Kada poznajemo sebe, znamo šta nam je zaista važno, znamo sa čime ne pravimo kompromise i zbog čega. Tada imamo jasnu viziju za svoj život, lako postavljamo i postižemo ciljeve, jer su oni naši. Ne robujemo ni na jedan način društvu, okruženju, tuđem mišljenju ili oćekivanjima. Odgovorne smo samo pred sobom.

Tada možemo sa čvrstim stavom da stanemo pred bilo koga za bilo šta, jer znamo ko smo. Tada nastupa sigurnost u sebe, samopouzdanje, jasne granice prema drugim ljudima. Nema više sklanjanja pogleda, saginjanja glave, povlačenja pred nečim što nam je bitno. Nema više ispunjavanja tuđih očekivanja, a protiv naše volje. Nema više nelagode da se kaže NE, tamo gde mislimo i osećamo NE. Zato je važno da poznaješ sebe.

Da bi znala i mogla da se izboriš za sebe u svakoj situaciji, i da imaš poverenja u sebe da ti to možeš i zaslužuješ. Da bi umela da kreiraš svoj život prema svojim potrebama, da bude tvoj i autentičan. I tek tada možeš imati osećaj da živiš svoj život sa svrhom, sa smislom, jer ga čine ljudi i aktivnosti koje si ti izabrala, a ne koje ti je neko nametnuo. Zato je važno da poznaješ sebe.

KAKO DA UPOZNAŠ SEBE

Ima puno načina na koje možeš produbiti i poboljšati odnos sa sobom. Neke od njih možeš primeniti sama, a za neke druge možeš potražiti pomoć, tj. nečije vođstvo kroz taj proces.

Ono što možeš da radiš sama, jeste pisanje dnevnika. Ovo je jedna od najboljih tehnika za samorefleksiju. Kroz pisanje, koje mora biti bez cenzure, možeš sagledati svoje emocije i način razmišljanja na jedan drugačiji način. Pisanje treba da bude jedan spontan proces i da sadrži sve tvoje aktuelne teme u tom trenutku. Bez da razmišljaš kako će to na papiru da izgleda. Samo pisanje čini da se naše misli u podsvesti poslažu bolje i da zaključci dođu sami. Pisanjem se jednostavno približavamo sebi. Što više pišemo, to će odnos sa sobom biti kvalitetniji, autentičan. Za ovo nam je najvažniji kontinuitet, svaki dan pa koliko god strana ili minuta.

Neka vrsta grupne ili individualne terapije ili koučinga, takođe može da pomogne. Kroz svaki od tih procesa mi se okrećemo sebi i posvećujemo pažnju, svemu onome što bismo voleli da u našem životu bude bolje.

Meditacija ili duboko disanje su takođe odlični alati uz pomoć kojih možemo biti sa sobom i dozvoliti sebi da osećamo sve što osećamo i da prihvatimo sebe sa svime što jesmo.

U SLUČAJU DA TI JE OVAJ TEKST INTERESANTAN, PRIJAVI SE NA NEDELJNI NEWSLETTER GDE REDOVNO DELIM PRIČE NA OVE TEME.